Dalekovidnost (hypermetropia)

Dalekovidnost (hypermetropia) je refrakcijska pogreška oka u kojoj se zrake svjetlosti lome iza mrežnice, za razliku od kratkovidnosti. Dalekovidno oko ujedinjuje na mrežnici u jednu točku samo one zrake koje konvergiraju, prema nestvarnom iza oka.

Dalekovidnost oka dijelimo na:

  • Lomna (lomna hipermetropija)
  • Osna (osna hipermetropija)

Lomna dalekovidnost nastaje zbog smanjene snage loma svjetlosti u dioptrijskom aparatu oka, uslijed slabije zakrivljenosti rožnice, luksacije leće u staklovini, starenja leće, afakije, nedostatka leće.

Osna dalekovidnost nastaje zbog prekratke osovine oka manje od 24 mm za dotični aparat oka.

Simptomi dalekovidnosti

Manifestira oslabljenim vidom na blizinu te često dalekovidne osobe toga nisu ni svjesne. Razlog tome je u samokorekciji oka, s obzirom da oko nesvjesno, stalnom akomodacijom ispravlja nejasnu sliku pri gledanju u daljinu i na blizinu. Ta sposobnost korekcije smanjuje se starenjem.

Stalni napor za izoštravanje vida uzrokuje glavobolje i umor u očima. Najčešće se to događa nakon posla ili navečer. Dolazi do pojave zamućenog vida pri gledanju na manjim udaljenostima te kod čitanja.

 

Dalekovidnost

Izuzetno je važno potražiti pomoć i pregled optometriste ili oftalmologa kako ne bi došlo do pogoršanja ili pojave strabizma uslijed stalnog naprezanja.

Dalekovidnost možemo podijeliti prema tipu:

  • fakultativna, oko svojom akomodacijom korigira dalekovidnost
  • apsolutna, oko svojom akomodacijom ne može postići punu korekciju
  • latentna ostaje prikrivena vlastitom akomodacijom
  • manifestna postaje sve veća tijekom života na račun  latentne dalekovidnosti
  • totalna zbroj je latentne i manifestne dalekovidnosti

Pin It on Pinterest

Share This